Mirko Topalski – danju preduzetnik, a noću kompozitor i hibridni bubnjar

Категорије: Иновације, ПредузетништвоОбјављено: 28.07.2020.7,2 мин за читање
Аутор: Serbia Creates
ПОДЕЛИ

Mirko Topalski je danju preduzetnik, a noću kompozitor i hibridni bubnjar. 

 

Dilomirao je dizajn zvuka na Akademiji Umetnosti u Novom Sadu i Ima dugu karijeru kao izvođač popularne muzike, od kultnog pank benda, „Obojeni Program„, pa do etno senzacije Sanje Ilića i Balkanike, sa kojim je, između ostalog, nastupao i u Aleksandrijskoj operi.

 

Mirko je osnivač jedne od prvih kompanija za razvoj video igara u Srbiji, Eipix Entertainment, i jedan je od osnivača Srpske asocijacije za razvoj igara, Serbian Games Association. Osnovao je još nekoliko firmi, među kojima se izdvaja Sonic Dune, kompanija za razvoj studijskih uređaja koji se koriste u muzičkoj produkciji. Trenutno radi kao direktor kompanije Playrix RS koja je deo grupacije multinacionalnog giganta iz sveta igara – Playrix i koja je deo nacionalne platforme Srbija stvara. Takođe je dobitnik mnogih nagrada, od kojih se izdvajaju Ernst & Young Brzorastući preduzetnik 2015. godine i Kapetan Miša Anastasijević 2017. godine.

 

Kao kompozitor deluje u dva stila. To su elektronska i klasična muzika, koje se, za sada, retko prepliću. Klasična muzika, koju trenutno piše, je tonalna i, dobrim delom, neo baroknog stila. Cilj za budućnost je sjedinjavanje ova dva stila u nešto novo i jedinstveno.

 

Iza sebe ima više od 50 objavljenih dela u sferi primenjene muzike, većim delom muzike za video igre, a nešto manje za pozorišne predstave, film i reklame. Ovde se izdvaja muzika za video igru Hidden Expedition Smithsonian Hope Diamond koja je rađena u saradnji sa najvećim kompleksom muzeja na svetu – The Smithsinian Institution iz Vašingtona.

 

Mirko je veliki ljubitelj naučne fantastike i stripa, pa je zanimljivo pomenuti i da je koautor stripa Lightstep Chronicles, koji je izdala renomirana Američka kuća za strip Dark Horse 2018. godine.

Kako je došlo do spajanja Playrix i Eipix kompanija? Koliko je ova akvizicija važna za industriju igara u Srbiji?

Playrix je jedan od globalnih lidera na polju F2P Casual Mobile igara, koji u poslednjih nekoliko godina beleži eksponencijalni rast u svakom smislu, uključujući i broj zaposlenih. Saznanje do kog su, kao i mnogi pre njih, došli, jeste da je nakon određenog broja zaposlenih gotovo nemoguće organski rasti i zadržati posvećenost zaposlenih u tako velikoj korporaciji. Kako bi rešili ovaj problem, odlučili su se za investiranje u postojeće studije koji su već koherentne celine i funkcionišu kao timovi, u kojima su međuljudski odnosi i poverenje već izgrađeni, postoji infrastruktura… Pre Eipix-a, Playrix je radio samo sa studijima sa ruskog govornog područja, a mi smo prvi, ali ne i poslednji, izuzetak. U više navrata pričao sam o sličnostima naših kompanija i sa veoma sličnim razvojnim putem, zbog čega smatram da je ovo dobitna kombinacija. Dogovor je iniciran sa njihove strane i ponosan sam na to što su bili impresionirani našim dosadašnjim postignućima, dovoljno da nas kontaktiraju. Dolazak Playrixa u Srbiju, donosi razne benefite za lokalnu zajednicu. Pre svega tu su stabilni poslovi, ali i znanja koja je prethodno bilo nemoguće steći na lokalnom nivou.

 

Mnogi te znaju kao uspešnog preduzetnika, a ređe se govori o tvojoj muzičkoj karijeri. Kad si od klasičnog rokera postao kompozitor klasične muzike?

Podatak koji uopšte nije poznat jeste da sam se muzikom bavio pre video igara. Jedno vreme sam sedeo na dve stolice, radeći i u firmi i aktivno svirajući kao profesionalni muzičar. Kasnije sam prestao da sviram i počeo da  komponujem muziku za video igre. Naposletku, kako je kompanija zahtevala sve više mog vremena, potpuno sam prestao da se bavim muzikom, posvetio sam se preduzetništvu, a muzika je ostala samo u domenu hobija. Onoliko koliko je vreme dozvoljavalo. Sada je situacija u kompaniji znatno stabilnija i imam više slobodnog vremena. Iz tog razloga, ne samo da sam odlučio da nastavim da se bavim muzikom, već i da se kontinualno edukujem i unapređujem zanat i veštine sviranja raznih instrumenata. Svake nedelje imam Skype časove sa profesorima iz celog sveta.

 

Priča o klasičnoj muzici možda je predugačka za ovu priliku, ali suština je da sam u njoj uvek uživao i želeo da se oprobam u komponovanju, ali nisam imao dovoljno znanja, ni zanata. Sada sam ozbiljno počeo da učim i pišem, jer verujem da se najbolje uči radeći. Klasičnu muziku volim iz više razloga nego što bih ovde mogao da nabrojim, ali jedan mali, možda egocentričan razlog je to što je komponovanje klasične muzike i dalje izuzetno teško. U vreme kada se muzika pravi gotovo na telefonu, svi mogu da budu muzičari i veoma je teško izdvojiti se. Klasičnu muziku je i dalje teško napisati, a kamoli izvesti, kvalitetno snimiti i distribuirati malom broju ljudi koje tako nešto interesuje. Samim tim, to je izazov koji mi se veoma dopada.

 

Koliko je muzika važna u produkciji video igara ? Na koji način spajaš nauku i umetnost?

U video igrama, kao i u filmu, muzika i zvuk su izuzetno važni delovi celine. Gotovo su nezamislivi film i igra bez ikakvog audio sadržaja, osim kao privremeni specijalni efekat. Za mene, a verujem i za mnoge ljude, nezamisliv je život bez muzike. Muzika i nauka su izuzetno povezane. Samo izučavanje muzike je nauka za sebe, a činjenica je da je muzika u bliskoj vezi sa matematikom i fizikom. Naravno, ljudi romantičnog duha pričaće o uzvišenoj božanskoj inspiraciji, ali suština svega zapravo je matematika. Muzika je, po mom skromnom mišljenju, pravljenje prelepih matematičkih formula. Problem naravno nastaje kod reči „prelepih”. Da bi se ovaj cilj postigao, potrebna je čudesna inspiracija, ali i često zaboravljena disciplina i, sad već treći put pomenut, zanat. Komponovanje je zanat. Zanat koji se uči, vežba i unapređuje godinama.

 

Platforma Srbija stvara podržala je raspisivanje Javnog poziva za multidiciplinarni master program „Master 4.0 kreativne industrije”, koji su inicirali Ministarstvo prosvete i Incijativa Digitalna Srbija, a i sam si bio deo tog projekta koji će povezati tehničke i prirodno-matematičke sa umetničkim fakultetima, kao i kompanijama koje posluju na tržištu kreativnih industrija. Koliko je to važno?

Dobro je što smo prepoznali važnost unapređenja školstva. Nažalost, ne samo kod nas, već i svuda u svetu, školstvo je veoma inertno i kasni za privredom koja se menja eksponencijalnom brzinom. U tom smislu, sve što može da ubrza tempo edukacije i prihvatanja novih trendova, po meni je dobro.

 

Na koji način inspirišeš mlade ljude i šta je to što tebe inspiriše?

Prethodnih godina, mnogo sam govorio na edukativnim i motivacionim događajima. Ponekad toliko da je na trenutke delovalo kao da sam profesionalni motivacioni govornik, a ne direktor kompanije. Posle predavanja obično bi neko prišao da mi kaže koliko je inspirisan upravo ispričanom pričom. Za mene je to bila, i ostaje, najveća nagrada. Danas ipak osećam da postoje stvari koje moram da uradim, u vrlo ograničenom vremenskom roku, pa sam postao znatno probirljiviji kada je reč o javnim nastupima. Naravno, tu je i činjenica da su se pojavili mladi, uspešni ljudi, koji treba da ispričaju svoje priče. Moji napori trenutno su usmereni na stvaralački rad i nadam se da će on ljudima doneti zabavu, utehu, inspiraciju, kontemplaciju, šta god da im treba.

 

Inspiraciju pronalazim u velikanima čovečanstva kojima ne prestajem da se divim. Radna soba mi je prepuna portreta velikih kompozitora, pisaca, režisera, preduzetnika, glumaca. Tu su između ostalih Karl Sagan, J.S. Bah i trio voditelja kultne emisije o automobilizmu Top Gear.  Ljudi koji su ostavili veliki trag na moj dosadašnji život, a ne prestaju da me inspirišu.

 

Šta za tebe znači biti deo platforme Srbija stvara?

Kažu: „Budi čovek koji je tebi trebao kad si bio mlad.” Za mene nema boljeg načela od ovog. U tom smislu, čak i kada sam veoma zauzet, a treba da sednem i dam intervju, volim da se potrudim upravo kako bih novim generacijama obezbedio ono što mi nismo imali. Nažalost, vremena se menjaju i često to možda nije dovoljno, ali ne preostaje nam ništa drugo sem da pokušamo.